Engleska osvojila treće mjesto na SP-u 2026. nakon dramatične pobjede protiv Francuske 6:4, Saka junak večeri

Utakmica za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 2026. u Miamiju pretvorila se u jedan od najnezaboravnijih susreta turnira. Engleska je pobijedila Francusku rezultatom 6:4 i po prvi put u povijesti osvojila brončanu medalju, što je ujedno i njihov najbolji plasman na Svjetskom prvenstvu od osvajanja naslova 1966. godine. Dvadesetčetverogodišnji Bukayo Saka bio je središnja figura večeri, postigavši hat-trick u utakmici u kojoj je obrana često bila samo sporedni detalj.

Engleska je krenula silovito. Već u trećoj minuti Declan Rice otvorio je rezultat snažnim udarcem, a Ezri Konsa je u 18. minuti glavom podigao prednost na 2:0 nakon preciznog kornera. Saka je zatim preuzeo stvari u svoje ruke. U 37. minuti iskoristio je brzu kontru i precizno pogodivši mrežu, a u prvoj minuti sudačke nadoknade prvog poluvremena dodao je drugi gol i Englesku poslao na odmor s nevjerojatnih 4:0. Francuzi su izgledali potpuno izgubljeni, a izbornik Didier Deschamps kasnije je priznao da je prvo poluvrijeme bilo katastrofalno.

Drugo poluvrijeme donijelo je potpuno drugačiju sliku. Francuska je ušla s četiri izmjene i odmah krenula u lov na rezultat. Bradley Barcola i dvostruki strijelac Kylian Mbappé smanjili su na 4:3, a Mbappé je tom prilikom postao najbolji strijelac u povijesti Svjetskih prvenstava s ukupno 22 gola. Engleska je trenutno djelovala nestabilno, no Saka je u 87. minuti hladnokrvno realizirao jedanaesterac i podigao rezultat na 5:3, čime je kompletiran hat-trick. Ousmane Dembélé je u sudačkoj nadoknadi još jednom smanjio, ali Jude Bellingham je u samoj završnici briljantnim individualnim prodorom zapečatio pobjedu.

Prema službenim statistikama, Saka je imao pet udaraca, od kojih su četiri bila precizna, uz tri ključne asistencije. Ocjena 9,5 i titula najboljeg igrača utakmice došle su kao logičan nastavak. Svojim nastupom upisao se u povijest na više načina. Postao je tek drugi igrač koji je hat-trickom zablistao u utakmici za treće mjesto, nakon Justa Fontainea iz 1958. godine. Ujedno je tek drugi Englez koji je u nokaut fazi Svjetskog prvenstva postigao tri gola – prvi je bio Sir Geoff Hurst u finalu 1966. – te četvrti Englez uopće s hat-trickom na SP-u, nakon Hursta, Garyja Linekera i Harryja Kanea. Osim toga, tek je drugi igrač u povijesti koji je Francuskoj na Svjetskom prvenstvu zabio tri gola; prvi je bio Pelé 1958.

Nakon utakmice Saka je u izjavi za medije naglasio da je bio spreman igrati i u polufinalu protiv Argentine. „Moje tijelo je bilo u redu, ozljeda Ahilove tetive nije me ometala. U polufinalu sam mogao igrati. Želio sam više minuta, ali sada je prekasno o tome govoriti. Moram svoju vrijednost dokazati na terenu. To je prošlost, gledamo naprijed,“ rekao je. U cijelom turniru odigrao je sedam utakmica, a jedina koju je propustio bila je upravo polufinalna. Mnogi se sada pitaju bi li njegova pojava u napadu u završnici tog susreta dodatno opteretila argentinsku obranu i promijenila ishod.

Za engleske navijače ova je bronca ipak značajna. Nakon bolnog ispada u polufinalu, momčad Thomasa Tuchela pokazala je karakter i završila turnir na najvišoj razini u posljednjih šest desetljeća. U atmosferi koja je vladala na stadionu i među navijačima koji su u velikom broju nosili Engleska nogometni dres 2026, osjećao se ponos zbog postignutog, unatoč tome što je cilj bio viši.

Utakmica za treće mjesto često se doživljava kao utješna nagrada, no ovaj susret pokazao je koliko i takva utakmica može biti intenzivna i povijesno važna. Deset postignutih golova najviši je rezultat u utakmici za treće mjesto u povijesti SP-a, a ujedno i najviši broj pogodaka na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva od 1982. godine. Za engleski nogomet ovo je potvrda da generacija oko Sake, Bellinghama i Ricea ima kvalitetu za velike stvari, iako put do konačnog uspjeha još nije završen.

Saka je svojim nastupom podsjetio zašto ga mnogi smatraju jednim od najkompletnijih napadača svoje generacije. Brzina, preciznost i hladnokrvnost u odlučujućim trenucima ostavili su trag ne samo na ovoj utakmici, već i u širem kontekstu engleskog nogometa. Dok se navijači vraćaju kućama s osjećajem da je Engleska nogometni dres 2026 ove godine ipak donekle ispunio očekivanja, jasno je da će priča o ovom turniru još dugo ostati u sjećanju.